moje su pjesme pune bola....
Dječaku....
Dječače....ponekad je teško biti sam i ponekad je teško živjeti ali nedaj se....
Život je pred tobom i ne predaj se lako i ne plaći jer tvojih
suza nitko nije vrijedan....
I kad padneš ustani jer time ćeš pokazati da te ništa ne
sprečava da budeš sretan....
Dječače.....ja sam tu da budem uz tebe,ja sam tu kad je najteže,tvoj sam anđeo....
Nedaj se dječače nedaj jer jak si a život je samo jedna kurva koja te ruši,tebe i tvoje snove....
Dječače....neboj se....jer ja sam tu....
Jednom N....
Jedne noći kad grad je tiho spavao Bog je odlučio meni napraviti ANGELA.
Kad ga je napravio nadjenuo mu je ime Nikola i rekao da je samo moj…
Srela sam tako najljepše oči u jednoj tihoj noći,u bolu i samoći.
Pogledom me upitao što je a ja sam samo šutjela i mislila u sebi da li želi srce moje.
Zagrlio me i poljubio nježno i tješio moje suzne oči jedne tihe noći…
Govorili su mi svi da to nije čovjek za mene i da će me povrijediti i da naša veza nikad neće opstati…
Nisam željela vjerovati u te laži jer sam znala da nije tako jer da sam te ostavila gorko bi plako…
Volim tvoje tijelo i tvoje ruke,usta oči koje su me tješili jedne ljetne noći…
I tako je Bog stvorio najljepšeg ANGELA u noći da nebudem sama u bolu i samoći….
IDI
Sjedimo jedan pored drugog u tami i samo nam mjesečina obasjava lica...
Šutim jer preteško je da bih išta rekla...
Čujem,čujem tvoje bolne jecaje koje ti je teško sakriti...
Neželim.jednostavno ti ne želim dati utjehujer kad je meni trebala ti si bio sa drugom i nije te bilo briga....
NEMOGU ti to oprostiti...
Lagao si mi i varao me a ja sam to trpjela,ali sad je kraj...
Idi,prerezi vene,popij tablete,nije me briga....
Prejaka sam da bih pala i slomila se....
Nezelim te vise nikada vidjeti jer si mi zgazo osjećaje i uništio mi sve,a ni sam neznaš koliko voljela sam te...
IDI,GUBI SE!!!!
Danijelu.....
Opet sama i ostavljena od sviju,
pa čak i od tebe,i opet sam pala....
Teško je a mene BOLI....
Volim te i dalje ali znam...da si ti čini se
vrijedan rezanja vena....
Vrijedan si suza i bola,a i krvi moje....
Jednom si rekao da ćeš biti moj zauvijek,a sad te nema,
sad kad je najteže....
Ubija me ta razdvojenost ali ti više nemožeš dalje,a za mene
kao da te nije briga....
Vidim da me voliš i da patiš,ali zašto nismo zajedno....
BOLI ali neka....
NEIDI od mene MOLIM TE,tiho kažem,
ali ne ćuješ...
VOLIM TE...ti odlaziš i ne ćuješ....
SLAMAM SE....
jednom Malom koj mi je uzeo srce
Umorna od svega razmišljam o prolaznosti života,razmišljam o smrti.
Boli i neznam kako da živim jer tebe nema a mene boli....
Da li da odem ili da ostanem u glavi se stvara pitanje?
Da li da živim ili da postanem ANĐEO?
Pokušavam shvatiti zašto sam ja ta koja mora patiti ali ne mogu jer odgovora nema nigdje...
Umorna sam od borbe sa životom,umorna od borbe s ljudima
jednostavno umorna od svega...
Razmišljam samo o smrti...
Uzimam žilet!
Još malo razmišljam ali glava je prazna.....
Stavljam ga na zapešće i osjećam sladnoću....
Cut!
I mene nema jer sam otišla zauvijek...
Izgubila sam bitku sa životom
Smrt
Dolazi!Ona dolazi tiho i nečujno,svaki je dan tu.
Kad-kat je sama a kad-kad udruštvu kosaca koji uzimaju nevine živote.
Tu je.Osjećam kako uzima moju nevinu dušu i kako odlazi sa ovoga
svijeta.
Uspjela je!Uzela je moj mladi život kao što je željela,oduvijek.
Ležim sama,a nad mojim beživotnim tijelom svi plaču a SMRT se smije.
ZAŠTO?Svi se pitaju zaštoje baš uzela mene,
a ona govori tiho nečujno:
IMALA JE SVE ALI NIJE IMALA ONOG KOGA VOLI I KOJEG SRCE BOLI I
DA JE VRATI BOGA MOLI.
Snobovi
Kad bi ljudi od Boga dobili ono što žele
svatili bi da ih od smrti dva žileta ne dijele,
možda se nebi u cno uvukla i možda nebi bila osuđivana.
Zar kriva sam toliko što ne razumijen okrutni život taj,
što nisam snob i što mi nije naj.
Lako je njima jer dobIju što žele a mene od SMRTI
dva žileta dijele.
Što je to sa njima i zašto osuđuju mene,zar ne razumiju da moj duh vene,
da moja duša pati,a tko bih voljela da se vrijeme vrati.
Uzima žilet i režem vene jer Bog očito želi mene.
Na grobu mome svi su stajali i svi su se pitali zašto sam uništila život
svoj?
Što niste ranije pitali i što ste bili snobovi,
takvih ko ja ima na tisuće i oni su svoje duše
ROBOVI!!
Majci...
Draga Majko znam da sam te povrijedila,da znam
ali nisam imala snge živjeti i morala sam otići sa
ovoga svijeta i morala sam Te ostaviti.
Nisam imala nikog a srce je bilo puno boli,
nisam imala onog koga moje srce voli.
Ne plači Majčice ne plači jer niti jedna me suza
nemože vratiti,a njega Majčice nemoj kriviti jer i njemu
je teško i žali ali kroz moje bitke samo su neki pali.
OPROSTI mi Majčice,OPROSTI!
Njemu....
Sa mislima o tebi pokušavam zaspati ali nemogu.
Pitam se u sebi zašto se ugasio mladi život.
Patim i plačem ali svačam da te nemogu vratiti.
Gdje si sada pitam se ali odgovora nema.
Zašto si to učinio,o zašto?
Zašto si nam uništio živote?
Postaje sve teže,a suze teku i teku,a tebe nema.
Bio si mi prijatelj i uvijek me znao utješiti ali sad,
sad te više nema i prekrila nas je cna sjena
tuge i očaja.
Zašto?Zašto?Pitamo se ali nema odgovora
jer šutnja sve ubija.
HLADNO JE!
Više nema onih toplih osmjeha da nas sve ugriju.
Voljeli smo te a ti si nam oduzeo sve.
Ne mrzimo te i ne osuđujemo ali da samo znaš
koliko BOLI.
Bacio si svoj život u vjetar i nisi ostavio ništa
osim TUGE.
Otišao si i više te nema.
ZAŠTO?
MARKU koj si je oduzeo život
vješala smrti
Na vješalima smrti što pune su bola
pitamo se da li je život vrijedan toga.
Tko smo mi da si oduzimamo živote,tko smo mi?
Zašto visimo na vješalima koja nas u smrt zovu
koja ruke pružaju i uzimaju naše duše.
TKO SMO MI?
Zar očaj je ono što nas poziva u smrt?
Zar vješala su smrti ono što sprečava nam put?
Ta vješala smrti zovu nas i ona su kat-kad jedini spas.
Bog je taj koj sprečava smrt ali da li i on je gluh
zar ne čuje bolne krike i zapomaganja,vapaje.
Vješala smrti dolaze po nas i ona su spas.
Uzimam novo uže i postavljam ga na vješalo smti,
a moja ruka sve jače drhti.
Ruke se tresu,svijet se vrti,a ja se nalazim na vješalu
SMRTI.
Nije me briga što ljudi će reći jer mene neće biti
i mojim venama krv više neće teči.
Pozvala su me ta vješala smrti na kraj
i mene više nema i sad je oko mene
RAJ!
